Omegact

Da li je vaša kompanija žaba koja se kuva na laganoj vatri?

Postoji fascinantan naučni eksperiment iz 19. veka.

Kako priča kaže, istraživači su otkrili da, kada su stavili žabu u posudu sa ključalom vodom, žaba bi brzo iskočila. S druge strane, kada su stavili žabu u hladnu vodu i stavili vodu da proključa vremenom, žaba bi ostala u posudi i skuvala se do smrti. Pretpostavlja se da je promena temperature bila u toj meri postepena, da žaba nije shvatala da je na putu ka sopstvenoj propasti.

U fazama kada kompanija raste, kada širi svoje poslovanje i usmerena je na to da postigne što bolje i veće rezultate, najčešće je dominantno okupirana operativnim i kratkoročnim aktivnostima. Dok kompanija snažno grabi ka više klijenata i većim prihodima, ne primećuje kako voda u kojoj pliva polako postaje sve toplija i toplija.

TRI NAJČEŠĆA SIMPTOMA KOJI SU ZNAK DA „TEMPERATURA VODE“ RASTE

1 NEOČEKIVANI PAD ILI RAST PROMETA
Ukoliko kompanija nije jasno odredila svoju viziju i misiju, onda nema ni definisanog plana prodaje, pa tako kompanija ne prodaje svojim klijentima, nego klijenti kupuju od nje ono što oni hoće, kad hoće i pod uslovima koje oni diktiraju. Zbog toga se uprkos željama za određenim prometom dešava da on bude ispod ili iznad željenog, što prouzrokuje različite probleme u poslovanju kompanije.

Ako je promet porastao naglo, kompanija ima poteškoće da isprati taj rast finansijski i operativno: propuštaju se prodajne prilike, opada kvalitet usluge, radi se preko kapaciteta, dešavaju se greške, zaposleni su preopterećeni i pod stresom. U slučaju naglog pada prometa, kompanije se suočavaju sa problemom viška resursa koje su obezbedile da podrže određeni promet koji se nije desio: seku se troškovi, kasni se sa isplatom zarada, ne izmiruju se redovno obaveze prema partnerima, opada kvalitet odnosa sa postojećim klijentima i moral među zaposlenima.

Ako na prethodno opisano još pridodamo i to što u kompanijama najčešće ne postoje kvalitetni upravljački izveštaji, onda vlasnik i top menadžment kompanije ne zna ni kolika je zarada tokom ili na kraju godine, ne znaju gde mogu a gde ne treba da dodatno štede, ne znaju kako da efikasnije upravljaju tekućim sredstvima, nagađaju koliko od zarađenog mogu da podele kroz sistem nagrađivanja itd.

2 POVEĆANJE ZALIHA, POTRAŽIVANJA I PERIODA NAPLATE

Ovo je ubedljivo jedan od najčešćih simptoma sa kojima se kao konsultanti susrećemo. Iako bi zalihe i potraživanja po pravilu trebalo da kompaniji predstavljaju obrtna/tekuća sredstva koja koristi za poslovanje i koja bi trebalo da obrne u toku jedne godine više puta, u praksi se to ne dešava, a retko koja kompanija se bavi svojim zalihama i potraživanjima na adekvatan način.

Ako se kompanija ne bavi ozbiljno planiranjem prodaje, već više prognozira neki željeni rast, onda nema ni adekvatnog plana nabavke. Ukoliko u kompaniji izostaje i jasno definisana odgovornost za ispunjenje planova prodaje i nabavke, onda posledice neispunjenja prognoze prodaje i nabavke završavaju na zalihama i to najčešće na najmanje pristupačnim delovima skladišta (najvišim spratovima ili najudaljenijim delovima). Ako se kompanija pored ovoga još i ne bavi analizom zaliha, onda je to recept za sve veći nivo nekurentnih zaliha, čija vrednost kroz vreme opada, do trenutka kada ih je jedino moguće otpisati.
Kada kompanija ne definiše jasno svoju viziju i misiju, onda nema ni jasnu predstavu o tome ko su njeni klijenti. Kada nema segmentacije klijenata, onda nema ni kategorizacije u okviru svakog segmenta pa tako kompanija ne razlikuje klijente po tome koliko su joj vredni i po tome šta im daje, a šta od njih dobija zauzvrat. Zbog toga u kompaniji nema ni prave politike prodaje, jer svi klijenti imaju slične ili iste uslove saradnje, što u praksi znači zapravo maksimalne rabate i maksimalan period naplate. Zato je uobičajena situacija u kompanijama da sa povećanjem obima poslovanja, raste i obim potraživanja i broj dana koji kompanija čeka da bi naplatila ono što je prodala.

3 RAST BROJA NEANGAŽOVANIH ZAPOSLENIH

U ranim fazama razvoja kompanije, orijentisanost na zadatke, ciljeve i rezultate je ono što obezbeđuje da kompanija preživi i postigne uspeh. Vlasnik, koji je glavni pokretač, i ljudi najbliži njemu preduzimaju sve što je neophodno da obezbede rast i širenje biznisa.

Kada kompanija osvoji određeni deo tržišta, obezbedi stalne klijente i prihode, i poveća broj zaposlenih, organizaciona klima iz prethodnih razvojnih faza može da predstavlja prepreku za uključivanje i integraciju novopridošlih zaposlenih.

Ukoliko kompanija ne počne da se proaktivno bavi uspostavljanjem nove organizacione kulture već zadržava postojeću, neminovno ulazi u problem sve većeg broja neangažovanih zaposlenih. Zato je potrebno da kompanije prate nivo angažovanosti svojih ljudi i udeo svake od tri vrste.

  • Angažovani zaposleni – zadovoljni na poslu, produktivni, energični i puni entuzijazma, spremni su da preuzmu dodatne odgovornosti na sebe i da vode druge, imaju pozitivan stav, jasno komuniciraju svoje mišljenje i stavove.
  • Neangažovani zaposleni – ispunjavaju minimalne zahteve posla, nemaju inicijativu, često odsustvuju sa posla, više ne rade nego što rade, previđaju potencijalne poslovne probleme, ne ulažu se maksimalno kad je to potrebno.
  • Aktivno neangažovani zaposleni – često se žale drugima, izražavajući svoje frustracije i nezadovoljstva, stalno iznose svoje negativne stavove i mišljenje, nisu produktivni, demotivišu druge zaposlene, kompanija ulaže dodatno vreme i trud da bi se njima rukovodilo, stvaraju dodatne administrativne i druge troškove zbog lošeg kvaliteta posla koji obavljaju, potkradaju kompaniju, aktivno traže drugi posao.

Naša je preporuka da ova tri simptoma shvatite ozbiljno i da se pozabavite njima pre nego što situacija dostigne „tačku ključanja“. Kada je jednom pređete i pojave se posledice, povratak kompanije u normalno stanje za poslovanje ide mnogo teže i traje duže. 

IMATE PITANJA ZA NAS? VOLELI BISMO DA IH ČUJEMO